Bh. političari već mjesecima vode pravi verbalni rat o objavi rezultata popisa stanovništva, odnosno o metodologiji koja će biti primjenjena za 196.000 osoba koje su se izjasnile da žive ili se školuju u inostranstvu.

Dok se vode prepirke o definiciji stalnog stanovnika, potpuno je zanemarena činjenica da se rađa sve manje djece a sve više školovanih i mladih napušta svoju zemlju.

Umjesto programa njihovog zadržavanja i povećanja nataliteta, važnije je pitanje koliko ima Bošnjaka, Hrvata i Srba i ko će od njih odnijeti prevagu na tasu nacionalne vage.

Prirodni priraštaj u Bosni i Hercegovini je godinama negativan – više ljudi umire, nego što se rađa.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2015. je rođeno 28.900 a umrlo 37.070 osoba.

Mate Lončar iz Pousušja, predsjednik Vijeća mladih Federacije BiH, situaciju komentariše ovako: "Na žalost, primorani su da odlaze i oni koji to ne žele. Naši ljudi u Njemačkoj i širom Evrope stanuju u barakama, u podrumima, ko zna gdje – ali rade i zarađuju, i to najbitnije. Za nekoliko godina će se vratiti po ženu i djecu i cijela obitelj će napustiti svoju zemlju".

Analitičari procjenjuju da Bosna i Hercegovina sada godišnje gubi stanovnika veličine jednog srednjeg grada.

Unija za održivi povratak i integracije u BiH je objavila da je samo u jednoj godini zemlju napustilo oko 70.000 osoba. Ali, to nikog nije zabrinulo, kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije.

"Mi smo kontaktirali institucije vlasti gdje smo na taj problem ukazali ali nekako smo dobili vrlo nonšalantne odgovore – kao, i širom svijeta mladi odlaze i dolaze, to je normalna pojava. Malo je reći da je to nebriga bh vlasti. Moram podsjetiti na onu izreku – gdje prestaje logika, počinje BiH", ističe Zukić.

Alarmantne su procjene demografa UN, iznesene u studiji urađenoj za potrebe Crvenog krsta - križa BiH, koja je objavljena u februaru ove godine.

Broj stanovnika starijih od 65 godina u strukturi stanovništva izjednačen je sa brojem mladih do 17 godina.

"Za 35 godina Bosna i Hercegovina će postati zemlja sa najvećim brojem starih osoba na Balkanu. Broj tih ljudi će biti dvostruko veći nego danas i bh. gradovi će izgledati kao povratnička mjesta – u kojim nema škola i vrtića, jer nema djece. Prema demografskim procjenama do 2050. godine broj stanovnika će se smanjiti za 20 posto, odnosno u BiH će živjeti oko 800.000 ljudi manje", podsjeća Jasminka Džumhur, ombusmen za ljudska prava.

I, nikom ništa. Ni jedan od ovih i drugih brojnih drugih podatka nije bio poziv bh. političarima za raspravu i traženje rješenja.

Ali, zato se vodi pravi, bespoštedni rat o tome hoće li 196.000 ljudi, koji su tokom popisa kao mjesto rada ili školovanja naveli inostranstvo, ući u konačan broj stalnih stanovnika BiH.

Sabina Ćudić, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo (Naša stranka), ističe da su ti ljudi briga vlasti samo kada ih treba prebrojati.

Sabina Ćudić

"Tih 196.000 ljudi nije u fokusu političara, njih interesuje taj broj na papiru, a ne suština kvaliteta života tih i drugih ljudi. Ne treba zaboraviti da je ovo izborna godina i da će se ovi podaci koristiti u izborne svrhe. Zapravo, za taj tango je potrebno dvoje. Republika Srpska, čak i njene progresivne snage, tzv. progresivne, će graditi svoju izbornu kampanju na ugroženosti ovog entiteta, koju će, naravno, oni spašavati", navodi Ćudić, te dodaje:

"Sa druge strane, njihovi partneri u Federaciji će graditi svoju izbornu kampanju na činjenici da spašavaju Bošnjake, spašavaju ih brojčano, na papiru, ali ni na koji način u stvarnom životu. Da ne govorim o ostatku države, o ljudima koji odlaze, te da praktično obrazujemo kadar za Njemačku. Apsurdno je i porazno da danas, 20 godina nakon prvih poslijeratnih izbora u BiH, u susret narednim u oktobru, i dalje imamo iste teme."

Politički analitičar Esad Bajtal smatra da je od popisa napravljen "propis", sa svim posljedicama koje su dovele do toga da rezultati, skoro tri godine nakon što je proveden, nisu objavljeni.

"Šta znači moj pojam propis? Sjećamo se, uoči popisa kakva je kampanja bila o tome kako će ljudi da se izjašnjavaju. Dakle, njima je bilo propisano kako će se pisati, jednima i drugima i trećima. U tome su učestvovale vjerske zajednice i političke oligarhije. Pritisak sa svih strana. Pošto propis, očito, nije donio ono što se očekivalo, ili je donio neke cifre koje se ne uklapaju u propis, onda se radi to što se radi", ocjenjuje Bajtal.

Esad Bajtal podsjeća da je samo u 2014. godini 68.000 ljudi odselio iz Bosne i Hercegovine.

"Osamdeset posto mladih želi da ide iz Bosne i Hercegovine jer ovdje ne vidi perspektivu. Čiji je ovih 68.000 građana? Čiji je ovih 80 posto mladih? Ovdje ne postoje ljudi, ovdje ne postoje građani, ovdje postoje etno-podanici, jedne, druge, treće vrste. I ko neće da se podanički ponaša, ili ko se ne može interpretirati u podaničkom ključu, onda oni postaju nevažni", smatra Bajtal.

Cirkus koji nije viđen u svijetu

Profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, Ivan Šijaković, podsjeća da se bh. političari spore samo zbog očuvanja vlastitih etničkih resursa.

Jer, Bosna i Hercegovina je, kako kaže Šijaković, prije svega zemlja u kojoj žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi a onda građani, pa zaposleni - nezaposleni, pismeni - nepismeni, stari - mladi...

"Ovde se vlada jedino na etničkoj granici i na principu borbe etničkog i verskog. Svi ostali principi su potisnuti. Ljudski princip, kulturni princip, socijalni princip – to je potpuno izbačeno iz upotrebe pa i u uređenju BiH. Samo se radi na bazi nacionalnog i verskog a kada to radite morate se suprotstavljati jedni drugima, nemate šta drugo uzeti kao argument", riječi su Šijakovića.

Ivan Šijaković ističe da "dok god postoji ova praksa, ne može se ništa značajno u Bosni i Hercegovini učiniti".

"Ne može se nakon obavljenog popisa utvrđivati metodologija za utvrđivanje rezultata. Time se pravi jedna vrsta cirkusa koji nije viđen u svetu da jedna država, jedna vlast, jedno društvo ne može do kraja završiti popis stanovnika. Time se brukamo i dokazujemo da smo neka divlja i needukovana sredina koje ne može ništa značajno da uradi", kaže Šijaković.

Dok se bh. političari bave rezultatima popisa i o ovom, prije svega, stručnom pitanju raspravljaju poslanici u Skupštini, što nije zabiljženo nigdje u svijetu – mladi odlaze, rađa se sve manje djece, broj samoubistava raste, BiH postaje zemlja staraca.

Ali, to je manje važno od pitanja: koliko ima nas, a koliko onih drugih? Koliko je Bošnjaka, Hrvata i Srba, te ko će imati prevagu na tasu nacionalne vage.

Izvor: Informativa.ba (16.06.2016)