Slučaj Faika Zulčića nije usamljen

 

Slučaj ratnog prognanika Faika Zulčića koji još jednom mora napustiti svoju kuću u Bijeljini, ovaj put jer nema novca da nadoknadi ulaganja ratnom korisniku njegove imovine, ponovno je aktuelizirao pitanje je li  održiv povratak u BiH moguć, te koliko su prava povratnika zaista ostvariva.

 

Nevladina organizacija Unija za održiv povratak i integracije u BiH prije dvije i po godine pokrenula je inicijativu prema institucijama u BiH i međunarodnim organizacijama da se riješi pitanje osoba koje se vraćaju u svoje domove, a pritom privremeni korisnici njihovih kuća ili stanova imaju pravo tražiti odštetu za uložena sredstava u obnovi ili adaptaciji objekta.

 

 

Neujednačeni zakoni

 

„Priča Faika Zulčića nije jedina. Ovakvi slučajevi su zabilježeni u više gradova, kao naprimjer u Višegradu, gdje je osoba, također, morala napustiti svoju kuću da bi je ustupila onom ko je uložio ta sredstva“, rekla je za Al Jazeeru predsjednica Unije Merhunisa Zukić, dodavši da je osnovni problem Zakon o povratu imovine, koji nije ujednačen kada je u pitanju korištenje privremene imovine, budući da su entiteti preuzeli odgovornost u procesu povratka.

 

Unija je zbog toga tražila pravno tumačenje od Ureda visokog predstavnika u BiH (OHR), međutim, kako je rekla Zukić, odgovor nikada nije stigao.

 

„OHR bi zasigurno kod implementacije imovinskih zakona morao tumačiti kako se napušta stambena jedinca i kakva su prava i obaveze onih koji dolaze u svoje vlasništvo, ali i privremenih korisnika“, objasnila je ona.

 

„Mnogo ljudi iz Sarajeva, Banjaluke i Prijedora nam se obraćalo i tražilo objašnjenje da li oni prilikom napuštanja tuđih stambenih jedinica imaju pravo na odštetu za uložena sredstva. Konkretno, u Sarajevu je bilo dosta slučajeva gdje su ljudi ulagali velike iznose i do 40.000 KM i nisu dobili obeštećenje, nego su se ti stanovi u međuvremenu prodali“, navela je predsjednica Unije.

 

Zukić smatra da je u zakonskom reguliranju povratka u BiH ostalo da se riješi problem obeštećenja za one koje su uložili u tuđu imovinu, ali i obeštećenje za osobe koje ne žele da se vrate u svoje prijeratne kuće ili stanove, ali traže da im se obešteti ili kompenzira ta imovna.

 

 

Uslovi za povratak

 

Blizu 2,5 miliona Bosanaca i Hercegovaca bilo je primorano napustiti svoje domove zbog rata. Više od milion izbjeglo je van BiH, dok je ostatak utočište našao u raznim krajevima ove države.

 

Proces povratka započeo je potpisivanjem Daytonskog sporazuma 1995. godine, ali do danas nije okončan.

 

Unija za održivi povratak i integracije u BiH odmah nakon prestanka rata aktivno se uključila u proces povratka i direktno zastupanje interesa povratnika. Unija je multietnička, a okuplja više od stotinu lokalnih udruženja i nevladinih organizacija.

 

 „Prema našim podacima, obnovljeno je 68 posto stambenog fonda ili 320.000 stambenih jedinica individualno. Ostalo je blizu 145.000 neobnovljenih stambenih jedinica“, kazala je Zukić, naglašavajući kako u bazi podataka Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH postoje još 43.000 porodica, što znači da se više od 100.000 ljudi nije prijavilo za povratak.
Osnovne uslove za život nakon povratka vlasti nisu osigurale, mišljenja je predsjednica Unije, jer je to nemoguće bez zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i penzionog osiguranja.

 

„Imamo podatak da se samo oko jedan posto povratnika zaposlilo. U javnim institucijama, školama, zdravstvenim ustanovama, policiji nema zaposlenih povratnika. Najviše rade oni koji su se vratili u ruralne sredine, jer ti ljudi žive od poljoprivrede, obrađujući i prodajući svoje poljoprivredne proizvode“, rekla je, dodavši da je u određenim sredinama izražen i problem diskriminacije prema povratnicima.

 

 

Donatorska konferencija

 

Prije dvije godine BiH je usvojila Revidiranu strategiju za provođenje Aneksa sedam Daytonskog mirovnog sporazuma kojom je predviđeno da proces povratka u BiH bude završen do 2014. godine.

 

Na pitanje je li moguće ostvariti ovaj cilj, Zukić je odgovorila da se donedavno činilo da je to neostvarivo.

 

„Međutim, zbog Donatorske konferencije u BiH, gdje se očekuje veliki novac za povratak, te potpisivanja niza sporazuma sa budućim donatorima, mi znamo da će se ta strategija u nekom velikom procentu sama realizovati“, objasnila je ona. 

 

Međunarodna donatorska konferencija za trajno rješenje problema izbjeglica na Zapadnom Balkanu održana je 24. aprila u Sarajevu. 

 

Prikupljeno je oko 300 miliona, od potrebnih 500 miliona eura, za stambeno zbrinjavanje oko 27.000 izbjegličkih porodica.
Zemlje regije obavezale su se osigurati 83 miliona eura za provedbu programa, a daljim lobiranjem donatora trebao bi se osigurati i preostali iznos.

 

Na konferenciji je zaključeno da je neophodno dati izbor izbjeglicama i raseljenim osobama, onoliko koliko bude moguće, da izaberu između povratka u svoje domove ili integracije u sredine u kojima već borave.

 

„Ako se građani BiH nalaze u zemljama regije, oni automatski imaju pravo izbora, da li se žele vratiti iz Hrvatske u BiH ili, naprimjer, iz BiH u Hrvatsku“, kazala je Zukić.

 

 

Održiv povratak

 

Upitana da komentira navode kritičara da se ovakvim principom narušava proces povratka, Zukić je odgovorila da novac sa donatorske konferencije nije namijenjen za provedbu Aneksa sedam u BiH, nego za rješavanje problema izbjeglica u cijeloj regiji.

 

 „Ali ne po ovom principu kako smo mi mislili, dakle samo za povratak. U tom pravcu, BiH ima Revidiranu strategiju koja se razlikuje od ove donatorske, u smislu da se treba rješavati svih deset oblasti, pored rekonstrukcije stambenih jedinica, da se počne rješavati problem zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva, deminiranja... kako bi se pomoglo u procesu održivog povratka u okviru BiH“, rekla je ona.

 

Ona je, kao glavni razlog zbog kojeg se proces povratka nije završio na vrijeme, navela činjenicu da vlasti na svim nivoima nisu podržale održiv povratak.

 

Prema njenom mišljenju, međunarodne organizacije, također, moraju reagirati na slučajeve povratnika kao što je Faik Zulčić iz Bijeljine.

 

„Ovo je test za sve organizacije koje se bave ljudskim pravima, ovo im je prilika da zaštite ljudsko pravo vlasnika jedne kuće, a s druge strane i onoga ko je uložio u tu kuću“, zaključila je predsjednica Unije za održiv povratak i integracije u BiH.

 

Preuzeto: http://balkans.aljazeera.net , AL Jazeera