Slučaj povratnice u Goražde: Nećemo vam obnoviti kuću samo zato što ste Hrvatica

 

Javni poziv je bio raspisan za obnovu i rekonstrukciju objekata za povratnike bošnjačke i srpske nacionalnosti, a Vi ste se u prigovoru deklarisali kao pripadnica iz reda hrvatskog naroda čime niste ispunili uslove iz javnog poziva”, kaže se u odluci koju je potpisao predsjednik Komisije za odabir korisnika pomoći za rekonstrukciju stambenih jedinica Općine Goražde Suad Došlo

 

Povratnica u Goražde T.M. nije dobila novac za obnovu kuće jer je - Hrvatica. Da nema i službenog dokumenta u kojem joj je to saopćeno nadležni bi sada vjerovatno komentirali kako je riječ o špekulaciji:

 

“Javni poziv je bio raspisan za obnovu i rekonstrukciju objekata za povratnike bošnjačke i srpske nacionalnosti, a Vi ste se u prigovoru deklarisali kao pripadnica iz reda hrvatskog naroda čime niste ispunili uslove iz javnog poziva”, kaže se u odluci koju je potpisao predsjednik Komisije za odabir korisnika pomoći za rekonstrukciju stambenih jedinica Općine Goražde Suad Došlo.

 

Nakon ove odluke, kaže T. u razgovoru za Žurnal, odustala je od apliciranja za donaciju. Proteklih godina odbijena je čak 12 puta. Na početku se u aplikacijama nije ni izjašnjavala o nacionalnoj pripadnosti, a kada je to učinila prvi put stigla je spomenuta odluka.

 

Tokom borbe za obnovu kuće koja je trajala godinama, T.M. se obraćala na različite adrese – Općini, Kantonu, federalnom ali i državnom ministarstvu za pitanja izbjeglica. Nikada ni od koga nije dobila odgovor ili značajniju pomoć, osim od Kantona: -Oni su jedini koji su mi u par navrata pružali kakvu-takvu pomoć i podršku, kaže za Žurnal.

 

Hladnokrvni Marin

-Moja kuća u Goraždu granatirana je u ratu. Na krov su pale dvije granate koje su potpuno uništile srednju i sjevernu stranu krova a u kakvom je stanju bila najbolje pokazujen nalaz vještaka građevinske struke iz decembra 2003. Od dana povratka u Goražde do sada više puta sam podnosila zahtjeve za dodjelu donacije za sanaciju krova ali nisam je uspjela dobiti - kaže za Žurnal.

Kada se prijavila na javni poziv Zajednički projekat 08 na listi je bila 6., ali donaciju nije dobila: “Kao razlog za brisanje sa konačne liste navedeno je da nisam prošla postupak revizije nadležnog federalnog ministarstva, ali mi je kasnije u ministarstvu rečeno kako vjerovatno postoji drugi razlog zbog kojeg sam skinuta sa konečne liste korisnika predmetne donacije”, ovako je pisala načelniku Općine Goražde još 2009. Treba li reći da nikada nije dobila nikakv odgovor?

Pisala je zatim i Slavku Marinu, predsjedniku Komisije za izbjegle i raseljene pri državnom ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Slavko Marin dolazi u Komisiju, za ovu priču itekako važno, kao predstavnik hrvatskog naroda. Za borbu za prava Hrvata i njihov povratak u BiH godinama ima i više nego solidna primanja:

“Poštovani gospodine Marin, ponovo Vam se obraćam u nadi da ćete svestrano prići rješavanju mog problema. Ističem da sam se 2002. vratila iz izbjeglištva... u moju, gotovo devastiranu kuću u Goraždu, u kojoj i sada živim sa sinom i unukom. U Crnoj Gori, u kojoj sam bila u izbjeglištvu, uslijed teške bolesti izgubila sam supruga i tako sam ostala samohrana majka... Krajem novembra 2003. općinska komisija je tražila da angažujem vještaka građevinske struke, što sam I uradila, ali opet nisam dobila pomoć”, pisala je već drugi put 30.12.2009. Slavku Marinu: “Poštovani gospodine Slavko, ponovo Vas molim da s dužnom pažnjom uzmete u razmatranje moj zahtjev i apel za pomoć, jer mi zaista nije jasno zašto niko do sada nije reagovao na moje apele, tim više što sam samohrana majka sa 60% invaliditeta, istinska povratnica, učinila nadljudski napor ulažući vlastita sredstva za opravku ratom devastirane kuće. Općinske komisije su diskriminatorske jer se na listi ZP 09 nalaze samo lica bošnjačke i srpske nacionalnosti donacije daju licima koja se nisu niti će se vratiti. Pojedincima daju više puta donacije i članovi komisija lobiraju za pojedine korisnike, pa se ja pitam znači li to da ja nikada neću dobiti adekvatnu donaciju, jer za Hrvate u Goraždu nema donatora za obnovu ratom uništene imovine. Koliko dugo moram čekati da se takav donator pojavi?

Hoće li se krov na mojoj kući srušiti do tada i proizvesti nesagledive posljedice? U očekivanju pažnje, hvala Vam”, napisala je opet Marinu. Nikada joj se nije javio.

U Općini Goražde pokušali smo dobiti javni poziv na koji je T.M. aplicirala. Do završetka ovog teksta nismo uspjeli naći sagovornika, iako smo kontaktirali neke vijećnike, članove Komisije i službu za informisanje, koji bi mogli precizirati gdje se dokument može naći. Enver Adžem, pomoćnik načelnika Općine Goražde, pokušao se prisjetiti detalja: “Mislim da je 2008. bilo za Srbe i Bošnjake a 2009. i za Ostale”. Na pitanje da li je ikada bilo za Hrvate, kaže: “Pa bilo je za Ostale.”

Nažalost, T.M. je odustala od daljnjih pokušaja. Zbog toga ne želi u javnosti govoriti punim imenom i prezimenom: -Moj suprug je bio Srbin, pa sam ja mogla i po tom osnovu aplicirati. Ali nisam jer nikada ljude nisam posmatrala na taj način. U Goraždu sam 45 godina i nikada nisam gledala vjeru ali sad vidim kako stvari idu. Zato ja odustajem.

 

Branka Mrkić-Radević

Preuzeto sa: zurnal.info