PRESS
Koraće, 26.09.2010

Izvor

Koraće: Održan sastanak Unije za održivi povratak i integracije u BiH

 

Katastrofalni rezultati

Danas je u Koraću održan radni sastanak u organizaciji NVO Unije za održiv povratak i integracije u BiH. Ovo je jedan od više stotina ovakvih skupova po povratničkim mjestima širom Bosne i Hercegovine, koji je inicirala ova Unija, a osnovni mu je cilj i danas bio da se od ljudi koji su zainteresirani za povratak i od onih koji su već povratnici ili raseljena lica prikupe sva relevantna i korisna mišljenja, sugestije i prijedlozi, koji mogu pomoći da se zaustavi decenijska agonija ove nesretne populacije i koji će zatim biti prezentirani Evropskim institucijama u Briselu i domaćim i međunarodnim institucijama koje mogu pridonijeti da se ustanovljeno očajno stanje prevaziđe.

Unija za održiv povratak i integracije u BiH, koja ima specijalni konsultativni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih nacija, godinama djeluje na području Bosne i Hercegovine i u saradnji sa susjednim zemljama, sa osnovnom namjerom da se konačno ispune obaveze iz Dejtonskog sporazuma, posebno Anex IV, VI i VII kako bi se prevazišle ogromne teškoće u zemlji, a kojima su najviše pogođene kategorije povratnika, raseljenih lica i onih koji žele ostvariti osnovna prava iz postojećih propisa o brizi za izbjeglice, raseljena lica i povratnike.

 

Uvod u današnji sastanak, kome je prisustvovalo trideset povratnika i aktivista Nevladinih organizacija iznio je Toma Sedlo, koji je pojasnio tematiku današnjeg skupa i nakon toga dao riječ Predsjednici Unije prof. Mirhunisi Zukić.

Prije četiri godine Unija je pred izabrane vlasti postavila jasne zahtjeve da preuzmu odgovornost i realiziraju postavljene pozitivne zahtjeve, da izvrše svoja tadašnja predizborna obećanja, a koja su trebala riješiti mnoge probleme navedene populacije. Sumirajući njihove postignute rezultate predsjednica Unije prof. Mirhunisa Zukić iznijela je porazne statističke podatke o stvarno učinjenom u zadnje četiri godine, a koji govore o katastrofalnom učinku institucija vlasti u Bosni i Hercegovini u ovom području. Vlast je u zadnje četiri godine od 40.000 zahtjeva za obnovu uspjela riješiti tek 3450, što nije ni deset posto od tada evidentiranih potreba. Od osnovne potrebe za zapošljavanjem povratnika tek je kriminalno mali broj njih uspjelo dobiti radno mjesto. Tako je održiv povratak ostao samo prazno slovo na papiru, za što krivicu snose ponajviše vlasti na svim nivoima u BiH. Kriminal i korupcija u projektima za održivi povratak u Bosni i Hercegovini također predstavljaju nerješiv problem za povratnike, a jadno se malo čini da se ova razarajuća pojava smanji i na kraju eliminira.

Učesnici skupa iznijeli su svoje viđenje ove problematike i ukazali na brojne i evidentne teškoće koje prate (ne)održivi povratak. Konkretnih prijedloga za izlazak iz ove decenijske agonije bilo je malo, obzirom da povratnici najčešće iznose individualne teškoće sa kojima se susreću, a pomalo gube i nadu da je u ovom vladajućem sistemu moguće išta pametno napraviti. Ova konstatacija umnogome je opravdana jer se u rukama povratnika i raseljenih lica ne nalaze nikakvi značajni mehanizmi kojima oni mogu upravljati i preokrenuti situaciju u svoju korist. Zato u radu Unije za održivi povratak i integracije u BiH vide potencijalnu nadu spasa od svog očajnog položaja.

Stiče se dojam da je u dosadašnjem periodu dio populacije ostvario ustvari neodrživi povratak, a posljedice su da se brojni povratnici ponovo iseljavaju iz svog zavičaja u koji su se vratili zadnjih godina. Tako se u miru, neaktivnošću i pogrešnim potezima vladajućih struktura, nastavlja etničko čišćenje započeto u ratu, a da za to nitko nije odgovoran. Potpuno je jasno da se na ovaj način krši Dejtonski sporazum, krše se osnovna ljudska prava i dodatno se pogoršava položaj nesretnih ljudi i to u svim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Zahvaljujući stalnom višegodišnjem radu Unije za održiv povratak i integracije u BiH nadležnima se nude bolja rješenja i vrši pritisak da vlasti izmijene svoj negativan i jalovi pristup ovoj tematici, što je dosada donijelo neke pozitivne rezultate, ali su ti rezultati često kozmetičke prirode, nedovoljni i moraju se u budućnosti snažno popraviti. Stiče se dojam kako se i Unija često bori protiv vjetrenjača, jer su stvari na koje ukazuju, toliko očigledne i jasne da je zbog toga potpuno neshvatljivo nonšalantno ponašanje nadležnih institucija i vladajućih struktura u BiH u odnosu na ovu bolnu problematiku.

Stiče se također opravdan dojam, nakon nekih današnjih diskusija, da nadležne institucije, ministarstva i vladajuće strukture polako, već deceniju i više razvlače pamet ojađenoj povratničkoj populaciji i raseljenim licima, kako bi komforno i bezbrižno eutanazirali ovu, za njih neugodnu, problematiku. Beskrajna sporost nadležnih tijela u rješavanju problema povratnika i raseljenih lica, ali i drugih ugroženih kategorija stanovništva, utiče polako, ali sigurno da oni i brojčano počinju biti marginalna pojava. Godine koje neumitno prolaze, narušeno zdravlje i nedostatak egzistencijalne perspektive dovode do odumiranja, iseljavanja, nevraćanja i sve manjeg broja ove populacije. Još kad se krajem godine ukinu vize(? najavljeno) i otvore vrata zapadnih zemalja, povratnička populacija i raseljena lica mogli bi postati stvarno minorna i nevažna pojava u društvu. Naime, ankete pokazuju da više od 60 posto stanovnika, posebno mladih, raseljenih i povratnika žele što prije napustiti ovu zemlju.

Prilog današnjem sastanku dali su gosti i iz drugih povratničkih naselja u regiji. Problemi svih ovih sredina su skoro identični, a svode se na besperspektivnost ovako upravljanog procesa održivog povratka.

Kolibe Gornje: Povratak pa odlazak

Kada su povratničke Kolibe Gornje u pitanju izneseni su podaci da se od 1998. do 2006. godine u selo vratilo 600 osoba, a da se u zadnje četiri godine ponovno odselilo iz zavičaja trbuhom za kruhom njih 220. Ovaj zastrašujući podatak dopunjava i ogromna stopa nezaposlenosti povratnika. U Kolibama Gornjim još nije počela obnova 184 domaćinstva. Prošle godine u Kolibama Gornjim obnovljene su dvije kuće, ove godine obnavljaju se još dvije i ako se nastavi ovakvim tempom obnova će biti završena za otprilike 90 godina. Pa ko dočeka. Za jučerašnji fudbalski turnir djece od osam do dvanaest godina starosti Kolibarci su jedva uspjeli sakupiti sedam dječaka. Jer ih nema više. Osnovna osmogodišnja škola u Kolibama Gornjim, prije rata brojala je 489 učenika, danas u svih pet razreda ima ukupno 16 (šesnaest) djevojčica i dječaka od 7 do 12 godina. Godine 2006 brojka je narasla na optimističnih 29. Otada se ovaj broj stalno smanjuje. Ove godine u Kolibama Gornjim rodilo se jedno dijete. Muško, da nam je živo i zdravo. Samohrana majka je, pogodit ćete – nezaposlena.

A Kolibe Gornje slove za uspješno povratničko naselje. Kakva je slika u manje uspješnim povratničkim sredinama može se prilično lako zamisliti, ali i vidjeti vlastitim očima.

Današnji sastanak u novoizgrađenoj modernoj osnovnoj školi bez djece u skoro pustom Koraću, zabilježene diskusije i prijedlozi, trebaju putem Unije za održivi povratak i integracije u BiH, prenijeti upozorenje i vapaj da je stanje održivog opstanka povratnika postalo neodrživo, da je stanje sa ukupnim održivim(!) povratkom očajno, bez obzira što se vlasti u ovo predizborno vrijeme trude da populaciju ubijede kako je stanje dobro, ali narod tog dobra valjda nije svjestan.

 

Koraće / 26. 9. 2010.

Kolibe Online ž.s.