Iz Unije navode da se s pravne strane ne može govoriti o zloupotrebi sredstava, jer svaka izbjeglica ili raseljeno lice ima pravo na pomoć u obnovi, te objašnjavaju da se mnogo izbjeglih i raseljenih ne vraća u obnovljene kuće jer nemaju ostalih uslova za život, poput struje i puta, pišu "Nezavisne novine".

Predsjednica Unije Mirhunisa Zukić kaže da je obilaskom 106 opština utvrđeno da je obnovljeno 317.000 kuća, a da je 70 posto od toga useljeno.

Zukićeva je podsjetila da su kuće do 2000. godine obnavljane donacijama, a poslije i iz budžeta, ističući da nije potpuno proveden Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma da imovina mora biti obeštećena, te da su oni koji su imali kuću na tri sprata, dobili samo jedan sprat.

"Kuće su koštale do 15.000 KM i bile su male. Sada koštaju oko 30.000 KM po sistemu ključ u bravu. Bilo je slučajeva da su obnovljene kuće prodane. Čovjek još ne dobije donaciju, a već piše da je prodaje. To se ne dešava zadnjih godina jer se sa korisnicima sredstava potpisuje ugovor da ih ne mogu prodati", rekla je Zukić i dodala da je ostalo da bude obnovljeno još 145.000 kuća.

Prema objašnjenju iz Unije za održivi povratak i integracije BiH, za obnovu kuća boduju broj članova domaćinstva, primanja i dokaz da je neko živio tu prije rata.

Slavko Marin, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH i predsjednik Komisije za izbjeglice i raseljena lica, kaže da uslovi života diktiraju gdje će neko živjeti, te da nije korektno osuđivati ljude jer nemaju uslove za život.