Mogu li organizacije civilnog društva uticati na promjene politike održivog povratka i integracije unutar lokalnih zajednica ?

Unija za održivi povratak i integracije BiH, organizovala je tematsku raspravu o tome koliko organizacije civilnog društva utiču na promjenu politike održivog povratka i integracije u lokalim zajednicama. Tom prilikom predsjednica Unije, Mirhunisa Zukić je izjavila:

„Podsjetila bih da je Strategija za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma izričita bila da lokalne vlasti preuzmu odgovornost, a da je država ta koja će izdvajati određena sredstva za održivi povratak putem Fonda za povratak i putem Komisije za izbjeglice BiH. Već imamo uveliko da lokalne vlasti implementiraju projekte državnih institucija, naravno, izdvajajući i svoja sredstva za održivi povratak. Mi smo, zahvaljujući projektu «Monitoring održivog povratka», finansiran od švicarske vlade i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, obišli 2.147 mjesnih zajednica i 50 opština, i ustanovili činjenično stanje – koliko je obnovljenih kuća, koliko ljudi živi, zašto se nisu vratili, itd..."

"Mi znamo da na nivou BiH nije riješen problem zdravstva, obrazovanja i drugih stvari koje su preduslov za održivi povratak. Razgovarajući sa lokalnim vlastima, imali smo priliku da se susretnemo sa 64 načelnika i gradonačelnika Mostara i Distrikta Brčko, razgovarajući o tome koje su njihove vizije u procesu buduće pomoći održivom povratku. Za nas je veoma važno da smo se mi, kao nevladine organizacije koje se bave ovim problemom, izorganizirale i sve NVO na nivou lokalne zajednice ujedinile. Jedan od najboljih primjera je opština Ključ gdje je 20 NVO različitog profila formiralo koordinaciono tijelo i kao takvo se predstavilo opštini i na taj način uticalo na poboljšanje života svih ljudi u opštini Ključ." "Veoma je to teško jer ima preko 7.000 registriranih i aktivnih NVO, ali smo uspjeli da u svakoj od ovih opština koje implementiraju projekte državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, odnosno komisije, 57 naših predstavnika komunicira i radi u opštinskim komisijama na odabiru korisnika za rekonstrukciju kuća. Kakav je odnos prema tih ljudi prema nevladinim organizacijama, to je već neka druga tema. Ono što smo željeli da vam poručimo jeste da se mi lavovski borimo u proteklom periodu, ali nikada, od Dejtonskog sporazuma, kao što je ovih dana, jer politika je toliko uhvatila maha da je potpuno zanemarila najugroženiju kategoriju stanovnika, a to su beskućnici. U ovom momentu, u bazi podataka ima 45.000 porodica, pomnožite sa 3,5 – to je negdje oko 150.000 lica beskućnika, koji žive u BiH i koji imaju status raseljene osobe. Naš cilj je da pomognemo i lokalnim vlastima i da izlobiramo što više domaćih sredstava za jednu ovakvu namjenu“, zaključila je Zukić.

Problem povratnika teže je rješiti na lokalnom nivou - Zvornik Zijad Nuhanović, Udruženja za održivi povratak "Podrinje" iz Zvornika:

"Koliko god bilo pokušaja da nevladine organizacije, odnosno cijeli sektor u BiH, ukažu na problem života povratničke populacije, to zaista ide mnogo, mnogo teže na lokalnom nivou nego što je na višim instancama. Naš primjer, s kojim se suočavamo u Zvorniku, je zaista jedan od najlošijih primjera. Sama činjenica da opština Zvornik, kada je u svom budžetu imala šest miliona KM, za nevladin sektor je izdvajala oko 60.000 KM. Danas, kad ima 17 miliona, izdvaja svega oko 15.000 KM."

"Dakle, to je odnos prema civilnom sektoru. Posebna poražavajuće u cijeloj ovoj situaciji u kojoj je BiH, a naročito prognanička populacija, što se na određen način vrši i diskriminacija, naročito za NVO koje se bave povratničkim pitanjima. To se direktno odnosi na naše udruženje. Nailazimo, kako na otpor u Opštini Zvornik od lokalne administracije, tako u Banja Luci kod Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice Vlade RS", kaže Nuhanović i dodaje: "To je nešto sa čime se mi suočavamo i nešto sa čime se moramo boriti. I borimo se, uprkos tome. Mi i dalje djelujemo i pokušavamo da na različite načine civilni sektor, odnosno građanstvo koje je naša ciljna grupa, alarmiramo i pokušavamo da im stavimo do znanja da je potrebno mnogo više i mnogo snažnije njihovo učešće u takozvanom građanskom aktivizmu kako bi se došlo do rješavanja njihovih elementarnih problema, tj. stvaranja normalnih uslova za život, odnosno svih deset stavki koje podrazumijeva Revidirana strategija za povratak.“

Gojko Pantić, udruženje povratnika Mostar :

"Kad je u pitanju povratak, to ide strahovito teško. Ljudi koji se vraćaju, dosta teško žive. Sami se snalaze. Nema zaposlenja, nema pomoći, ona je slaba, a bez toga teško je govoriti o održivosti povratka. Ovaj segment povratnika niko u lokalnim organima ne rješava, niti se sa povratnicima razgovara, jer njih nema u organima vlasti. Da bi povratnika bilo, neophodno je uključiti se u obnovu kuća. Ona je sada jako loša. Sredstva koja se izdvajaju su minimalna. Bez nekih radikalnih pomaka u ovom pravcu, povratak će biti zanemaren, a to se ne bi smjelo dozvoliti. Ovakvim tempom obnavljanja kuća, ovom nema kraja. I ono malo sredstava kojih ima, troše se nesrazmjerno." "Ne može se jednako davati tamo gdje je 100-200 i tamo gdje je 600-700 kuća. Mora se tražiti drugi izlaz, okrenuti se isključivo od nacionalne osnove. Ovo se treba ispraviti ako želimo brži povratak, potrebno je uključivanje svih najodgovornijih u ovoj zemlji, da razmotre stanje i potrebe povratnika. Treba napraviti plan i program obnove svih kuća, ukoliko ova zemlja ne želi da se riješi tih ljudi koji ovdje žive vjekovima. Bez ovoga nema kvalitetnog rješavanja ove problematike. Na ovaj način bi se umirio i gnjev svih onih koji čekaju na obnovu kuća. A njih je dosta. Vlasti i Parlament trebaju reći šta će biti s onim ljudima čije kuće nisu obnovljene, dokle će biti podstanari, dokle će plaćati kiriju i kakva je njihova sudbina pod stare dane. Tu je potrebna pomoć države, sami ljudi ne mogu jer ne rade, nema industrije. Povratnici su malo ili nikako uključeni u rješavanje potreba infrastrukture, koja nije mala, a nije se godinama rješavala. A povratnika nema u strukturama vlasti, niti u nju mogu ući. Da bi se napravio pomak, treba tražiti određena rješenja kroz odredbe Izbornog zakona koji je velika prepreka za ulazak u vlast. Povratnicima se teško izboriti za kvotu od tri posto tamo gdje nema obnove i gdje nema povratka, a kroz sve zakone i Ustav piše da to treba činiti. Sve ovo što sam rekao o položaju povratnika može se poboljšati, ali je potrebno malo dobre volje. Treba se boriti – nema gdje nego kroz ovu instituciju", objašnjava Pantić.


Izvor:
Radio Slobodna Evropa