Nikada u BiH, od završetka rata nije bilo manje povrataka izbjeglih i raseljenih. Prema zvaničnim izvorima, čak jača tendencija da i oni koji su se u jednom trenutku vratili, ponovno napuštaju domove. Šta je uzrok za ovakvo stanje?

Povratak je došao u alarmantno stanje. Ove godine povrataka uopšte nema, a i oni ljudi koji su se vratili, ponovo odlaze. Osnovni razlog je u diskriminaciji povratnika kada su u pitanju zapošljavanje, školovanje, osnovna zdravstvena zaštita, ističe Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih osoba BiH:
“Da jedan posto ljudi radi, povratnika, raseljenih osoba. Vi dođete u gradove, potpuno novi ljudi, a isti ljudi koji su živjeli i radili i možda i uspješnije znaju raditi taj posao, nisu u mogućnosti. Samo zato jer zbog svoje nacije ne mogu ući u takve institucije.”

 

Predsjednik Regionalnog odbora Saveza izbjeglica i raseljenih lica BiH u Banjoj Luci Uroš Makić kaže da je odnos lokalnih vlasti prema povratnicimna katastrofalan:
“Nije bitno da li je načelnik Bošnjak, a povratnik Srbin, nego imamo situaciju gdje je i načelnik Srbin i povratnik Srbin i gdje ljudi doživljavaju zaista traume. Mi imamo sad konkretno situaciju da ljudi po osam, devet godina već su bez struje koja je preko puta na deset metara i niko ne želi da im pomogne da se taj problem riješi. Imamo aktuelnu situaciju, recimo, kada je u pitanju zdravstvo - da ljudi koji su penzioneri penzije primaju iz RS-a jer ne postoji dogovor, a moraju se liječiti u Federaciji. Tada se postavlja pitanje ko će platiti liječenje. Mi smo imali tragičnih slučajeva da su ljudi umirali na putu do bolnice iz jednog entiteta u drugi jer im niko nije mogao pomoći.”

 

Podatak da više od 7.000 ljudi u BiH i dvanaest godina od završetka rata živi u kolektivnim centrima, da 40.000 porodica treba pomoć u rekonstrukciji, da 3.700 povratničkih kuća nema struje, dovoljno govori o teškom položaju izbjeglih i raseljenih lica, naglasio je pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice Mario Nenadić. Kada je u pitanju povratak problem je u vertikalnom ustroju vlasti od države do opštinske stukture, smatra Nenadić:
“Evo, ja kao državni pomoćnik za proces povratka izbjeglica i raseljenih osoba nemam mogućnost direktno općinskoj komisiji naložiti otklanjanje nekih nepravilnosti kada ih uočim u procesu odabira korisnika. Ljudi dolaze, žale se itd., međutim, sve se svodi opet proći kroz tri nivoa vlasti, zamoliti općinsku komisiju da preispita svoje odluke. Nemate mogućnost direktne intervencije u općini. Eto, takva je struktura naše države i to je onaj maksimum koji možete izvući iz ovakve organizacije, iz ovakvog ustava - i ustava u BiH.”

 

Prema mišljenju ombudsmena Federacije BiH Branke Raguz, Ustav BiH nije adekvatan okvir jer je on u svojoj suštini diskriminirajući. Iako je povratak zagarantovan Aneksom 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustavom BiH, povratnici su, kako u Federaciji Bosne i Hercegovine tako i u Republici Srpskoj, građani drugog reda, kaže Raguz:
“Jedna od najvažnijih riječi odredbi u Ustavu je zabrana diskriminacije. Prema tome, da su se organi vlasti ove zemlje, uključujući od općine do entiteta, ili obrnuto, striktno držali ovih ustavnih odredbi o ljudskim pravima i zabrani diskriminacije, ne bi bilo ovako katastrofalno stanje. Rat sam po sebi je kataklizma, dakle on je imao strahovito negativne posljedice, ali pitanje povratka i Aneksa 7 je, prije svega, ne samo pitanje ljudskih prava nego pitanje svih pitanje. Ali, on je pitanje politike i tražilo se na stotine načina da se izigra zakon, odnosno Aneks 7.”

 

Emir Zlatar iz Centra savremenih inicijativa takođe smatra da je Ustav BiH diskriminirajući za povratnike. Prema njegovom mišljenju nikada nije postojala politička volja da se ovo pitnja stvarno i riješi:
“I ako međunarodna zajednica na stane na put razgradnje bh. društva - ne više države jer ona tako i tako funkcioniše ili ne funkcioniše - BiH će biti unija neke tri teritorijalne, etničke državice.”

Zbog svega ovog predstavnici Saveza udruženja izbjeglih i raseljenih lica BiH i nevladinih organizacija traže da se u razgovore o ustavnim promjenama u BiH uključe i nevladine rganizacije, koje smatraju da se pitanje svih prava izbjeglih i raseljenih lica treba regulisati na državnom nivou.

 

 

Novinar: Erduan KATANA
Izvor: Radio Slobodna Evropa,
www.slobodnaevropa.org
19.07.2007