SAOPŠTENJE / SAOPĆENJE
Sarajevo, 25.06.2006

PREDIZBORNE PORUKE IZBJEGLIH I RASELJENIH

U povodu međunarodnog dana izbjeglica, Savez izbjeglih i raseljenih BiH, usvojio je platformu u kojoj je precizirano desetak zadataka, čije se ostvarivanje traži od političkih partija, u susret opštim izborima 1. oktobra 2006. godine.

U obrazloženju platforme, u ime Saveza, Fadil Banjanović – jedan od prvaka povratka – je naveo:

„Mi smo ušli u jednu veliku kampanju da političkim partijama, svim na ovom bijelom svijetu – ne možemo više biti predmet manipulacija i obmana. Zato Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH danas ima jasnu platformu. Platformu koju nudi političkim partijama. Nećemo ući u političke partije kao raseljena i izbjegla lica, nećemo izaći na glasanje, ako političke partije ove naše zahtjeve ne stave kao programski prioritet i ako ga ne budu rješavali. Ono na čemu Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH insistira, to je realizacija aneksa IV, VI i VII – da se spriječi mirnodopsko etničko čišćenje i time zaustavi decenijska agonija. Prošlo je 10 godina otkako imamo regije gdje smo etnički očišćeni u Bosni i Hercegovini, kako imamo jednu totalnu diskriminaciju ljudskih prava i sloboda – od opstrukcije povrata imovine, nadoknade porušenog i tako dalje. Zahtijevamo da sve političke partije rade na implementaciji aneksa IV, VI i VII, jednom riječju na realizaciji ljudskih sloboda i ljudskih prava –
povratu imovine, nadoknadi štete i svemu drugom. I naravno, etničko čišćenje, koje je bilo u čitavoj Bosni i Hercegovini, mora da bude prošlost. Mi znamo šta znači biti protjeran iz vlastite kuće. Tražimo od političkih partija nadoknadu i povratak. Tražimo ostvarenje svih ljudskih prava, i liječenja i zaposlenja i tako dalje. Drugo što smatramo veoma bitnim, to je – stop korupciji i kriminalu u oblasti rekonstrukcije i obnove stambenih objekata prognanika. Svjedoci smo kriminogenih radnji od strane i domaćih institucija vlasti i međunarodnih organizacija koje voze džipove od po 100-200 hiljada KM i čiji radnici imaju plate od po 10.000 maraka. Mi čak tvrdimo da negdje oko 40 posto tih sredstava odlazi na te krem-torte, na te nekakve luksuzne stvari, a vrlo malo povratnicima. Zar nije žalosno da i danas imamo povratnike u šupama, štalama i šatorima. To je kriminal. A i mi smo dijelom odgovorni, jer moramo u svojim sredinama ukazati na te ljude koji uzimaju pare i koji zloupotrebljavaju donatorska sredstva.“

Izbjeglice, raseljeni i povratnici takođe traže da organi vlasti preuzmu odgovornost za obnovu 40.000 stambenih jedinica za povratnike – beskućnike i isplate odštetu za uništenu imovinu:

„Rat nije birao ni Hrvata, ni Srbina, ni Muslimana, rat je rušio. Znači pored obnove, mi tražimo da se utvrdi pitanje nadoknade štete ljudima. U ovim zaključcima jasno govorimo da političke partije stave u svoje programske aktivnosti 40.000 stambenih jedinica koje treba obnoviti u BiH, plus fond za nadoknadu oštećene imovine građana BiH u toku rata. Sto hiljada izbjeglica, raseljenih lica i povratnika traži pravo na posao, a ne humanitarnu pomoć. U moj Kozluk smo se vratili 2000. godine. Od tada je prišlo šest godina, a nijedan čovjek ne radi, ni u pošti, ni u distribuciji, ni u ,Vitinki‘, ni opštini, niti bilo gdje drugo. A ništa nije bolje ni u drugim sredinama. Mi izbjegla i raseljena lica smo jednostavno samo predmet potkusurivanja nekih političkih i drugih foteljaša. Zato u ovoj platformi tražimo posao za 100.000 povratnika. Ne humanitarnu pomoć, već tražimo pravo na posao. Imamo vlade, jednu, drugu, treću, ministarstava milion, imamo najskuplji državni aparat. Neka odgovore šta ćemo sa tolikom zemljom, šta ćemo s toliko nezaposlenih ljudi. Tražimo odgovornost u implementaciji ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda. Nema Bosne i Hercegovine bez ravnopravnih i konstitutivnih Srba, Hrvata i Bošnjaka. Ne želimo da to samo stoji na papiru.“

„Tražimo da se donesu jedinstveni zakoni socijalne i zdravstvene zaštite na nivou BiH, da se uvede Ministarstvo za dijasporu, te ustanovi zborna jedinica za građane koji žive izvan BiH“, kaže Banjanović. Izbjeglička udruženja posebno traže dovršavanje reforme obrazovnog sistema:

„Ne mogu da shvatim, i to smatram najtužnijim od svega, da u školama u koje ide 1.000 učenika, gdje imamo srpsku djecu, hrvatsku djecu, bošnjačku, romsku djecu, svu djecu, gdje šest godina nemamo nijedne čvoke – a ja sam kao dijete udarao čvoke, tukao se i tako dalje – gdje nemamo nijednog nacionalnog, niti bilo kojeg ispada, ali imamo one starije i politiku konja koja dozvoljava da toj djeci predaju samo ljudi iz jednog naroda. To se zove diskriminacija, to se zove podjela i to se zove nepravda. Zato Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH, na čelu sa predsjedništvom, nudi platformu i traži potpisivanje sa političkim partijama da se dovrši reforma obrazovanja, gdje će se diskriminaciji djece i prosvjetnih kadrova stati na put. Odgovorno tvrdim, kao roditelj, da nisu usklađeni udžbenici i da nisu ravnopravno zastupljeni prosvjetni radnici, i to treba da bude na sramotu ljudima iz međunarodnih i domaćih krugova koji se bave obrazovanjem. Savez udruženja izbjeglih i raseljenih BiH u ovoj platformi traži da se reforma obrazovanja dovrši, da diskriminacija srpske djece i srpskog obrazovnog kadra u FBiH bude prekinuta, a isto tako i bošnjačke i hrvatske djece i obrazovnog kadra u Republici Srpskoj. Nemamo ni moralno, ni nikakvo drugo pravo dovoditi djecu u diskriminirajući položaj. Ova platforma će biti ponuđena svim političkim partijama i mi u savezu ćemo, i kao povratnici i kao aktivisti, dati podršku onim političkim partijama koje ovo budu prihvatile i realizovale. Mi ne trebamo da budemo u onim političkim partijama, ne trebamo da idemo za tim ljudima koji će tolerisati ovako krnjavo obrazovanje, krnjavo zdravstvo, koji će tolerisati ovakav izborni zakon, koji će pitanje zapošljavanja ostavljati na pedesetom mjestu na ljestvici prioriteta. Ovo je platforma izbjeglih i raseljenih lica za političke partije, za izbore, gdje tražimo da se ovo prihvati i onda ćemo biti dijelovi i političkih partija i glasati za te stranke i te ljude.“

Govoreći na Skupštini saveza izbjeglica posvećenoj Platformi za izbore, Milan Marčeta je kao problem broj jedan istakao ugroženost ljudskih prava:

„Povratnici i raseljena lica su se našla u jednom rascjepu. Zahvalni smo Dejtonskom sporazumu što je zaustavio rat i što je propisao ove anekse. Jedan od njih je garantovao i pravo na povratak i slobodu kretanja. Međutim, činjenica je da ne rade firme, da nema posla, da je privatizacija i dokapitalizacija koja se desila na prostoru BiH, najviše pogodila izbjeglice i raseljena lica, i danas ih pogađa. Mislim da je to ključni razlog što je povratak stao. Nelogično je da je u Crnom Lugu, u opštini Bosansko Grahovo, dva puta pravljena škola i dva puta rušena. Ko je i zašto srušio, na to se sad ne bih vraćao, ali je popravljana dva puta i u to je uloženo oko dva-tri miliona maraka, a oko 200 kuća nije napravljeno, tako da u toj školi nema nijednog djeteta. Pored svega ovog što je u platformi, treba staviti i akcenat na privatizaciju, dokapitalizaciju, na reviziju toga svega i na oduzimanje tajkunima tih vrijednosti koje su uzeli ni za šta. Oni koji su uzeli i zaposlili druge, to pozdravljam. Ali recimo jedan ,Grmeč‘ u Drvaru, koji je zapošljavao četiri-pet hiljada ljudi, imao je šest-sedam fabrika, a sada radi samo jedna jedina – to je ona koja pila balvane za Hrvatsku ili za neko inostrano tržište. Međutim, opštine ne može dobiti ni onih dva posto te vrijednosti, a radi se o milionima kubika koji odlaze sa prostora zapadnokrajiških opština iz FBiH. Isti je slučaj i u Republici Srpskoj, samo je taj procent za opštine tamo 10 posto, tako da one mogu egzistirati. Mislim da je najtužnija stvar da penzioneri, koji su časno i pošteno zaradili tu svoju penziju, ne mogu ostvariti nikakva prava, da su na prosjačkom štapu i obilaze kontejnere. Mislim da je na cijelom prostoru BiH isti slučaj. Ova kategorija i ova populacija bi morala da ima na cijelom prostoru BiH socijalnu zaštitu. Da li bi to bilo na državnom nivou ili entitetima, mi to ne možemo krojiti dok se ustav ne promijeni, ali sigurno treba izvršiti pritisak, jer ta, uslovno rečeno živa sirotinja, koja nije kriva ni za šta, niti se može liječiti, niti može živjeti, niti može umrijeti. A toliko ima tajkuna i enormno bogatih da je to strava. Zgrade niču preko noći za pare koji su od tih ljudi pokrali. Fabrike koje su ti ljudi napravili svojim rukama i svojim odricanjem, sada preprodavaju tajkuni i kriminalci iz redova i jednog i drugog i trećeg i ne znam kojeg naroda. Oni danas u tome uživaju, a najobičniji čovjek, koji je to stvarao u možda dvije-tri generacije, danas tome niti može prići, niti tu može raditi. Ja bih apelovao, jer nama ništa drugo nije ni ostalo, da se izvrši ta revizija.“

Jakov Lepan udruženje „Vrata Bosne“ iz Bosanskog Broda:

„Moramo poručiti političkim strankama da su građani ove zemlje pripadnici i ove naše platforme i platforme GROZD-a, svi narodi ove države, da li izbjeglice, raseljeni i protjerani ili povratnici. Žele nas uvjeriti da nikada do sada nije formirana komisija za ljudska prava i imovinski fond pri Centralnoj banci. Da li ti ljudi znaju da primaju platu za to što cijele godine rade protiv ustava u ovoj državi. Ne može biti fond za povratak, jer on ne obuhvata raseljene. To nije ustavna kategorija. To je izmišljeno. Fond mora biti pri Centralnoj banci, gdje bi bio pod nadzorom i naših i svjetskih institucija. Ja sam u vezi s ovim bio na razgovoru kod predsjednika države Hrvatske i rekao mu ovo što sad govorim vama i dodao: ,Napravite Bosnu i Hercegovinu. Svi ste po njoj čeprkali‘. Sada već ima pomaka u Bosanskom Brodu. Ove godine smo dobili donacija koliko ukupno od potpisivanja Dejtona. Ima li iko pravo u ovoj državi, ili bilo kojoj, da 700.000 ljudi praktično ne da da se vrati. To mora da se stavi do znanja našim strankama. Moraju da znaju da neće finansirati ono za što misle da će proći na izborima, nego ono šta narod kaže da je prioritet – da može da živi, da se zaposli i tako dalje.“

Himzo Bajrović udruženje „Povratak u Istočnu Bosnu“:

„Ova platforma je naša budućnost. Mi ćemo kroz ovu platformu sve političke partije prisiliti da one to potpišu i da pratimo hoće li to uraditi ili neće, inače ćemo jednostavno da zaprijetimo kao ljudi. Ne može više ovako. Ne mogu se povratnici više patiti. Preko 140 porodica u Strgačini pet godina nema struje, pet godina nema telefona, pet godina nema prodavnice, pet godina nema prijevoza. Ko može tu vratiti svoje dijete da živi, da pet godina ne vidi televiziju? Zamislite kakav je to povratak. Državno ministarstvo je prebacilo sve ingerencije na opštine. Opština koje su do juče osporavale povratak, kako da ona da ona danas vodi povratak? Nema više onog prevrtanja auta, paljenja, tuče povratnika, što se dešavalo u Drvaru i drugdje, ali ima drugi način slične politike. Vi znate da je Srpsko građansko vijeće davno izvršilo pritisak i prisililo vlasti da se usvoji Zakon o konstitutivnosti naroda, ali to je trajalo tri godine. A sad treba 10 da se to implementira. Zašto? Mi moramo kroz ovu platformu tražiti da se ljudi zaposle u javnim ustanovama. Ima li igdje povratnika da radi u distribuciji? Neka jedna opština napravim primjer. Kažem, u Goraždu – napravite primjer, primite pet povratnika Srba. Zar to nije moguće izvesti? Da vam kažem primjer kako se vrši opstrukcija. Jednoj osobi su dali pet mjeseci da radi privremeno i neće da joj priznaju šesti da bi mogla steći pravo da polaže ona stručni državni ispit. Sad ta osoba ganja i moli da joj navuku mjesec da bi mogla steći to pravo. Mi smo uvijek vršili pritisak da se povratnici zaposle u tim javnim službama, ali prepreka je taj stručni ispit. A on, ako nije zaposlen, nema pravo ni da ga polaže. Druga stvar – kvalifikacija, stručni kadar. U kantonu ima ministara Srba, ali to nisu povratnici, već su ih odnekle nabavili – ima stručnost i on je došao, a onaj što se vratio, nema. Ovo hoću da napomenem – na mlađima svijet ostaje. Ako ove mlađe porodice, koje imaju djecu, izgubimo, mi smo gubitnici. Znači, što prije moramo, kroz ovu platformu, svi da se uvežemo, preko saveza, i da zajednički izvršimo pritisak da se povratnici zaposle u javnim ustanovama. Vjerujte mi da ima donacija za selo, poljoprivreda može da krene i biće, međutim pitanje je kako zaposliti ljude u gradu. A ne treba mnogo, tih povratnika u gradove je vrlo malo. Ako nemaju volje zaposliti 10 mlađih ljudi u opštini, onda čemu se nadati. Morao bi sad, i kroz ovu platformu, da se poveća fond, i u državnom ministarstvu i u ministarstvima entiteta, za održiv povratak u odnosu na izgradnju kuća. To bi bio moj lično prijedlog. I da podržimo ovu platformu i da budemo masovniji, jer smo zajednički jači. Ne možemo spavati, moramo biti aktivni i učestvovati u izborima. Mi smo u Kopačima izgubili izbore, jer narod neće da glasa. Ako smo aktivni, možemo vršiti pritisak. Nemojmo samo gledati kritički. Ja mogu biti u z nešto kriv, ali izvagajte ono koliko sam doprinio. Dajte podršku ljudima koji su ostali vjerni od prvog do zadnjeg dana, da se omasovimo i da budemo aktivniji u ostvarivanju svojih prava.“

Izvor: Radio Slobodna Evropa
25.06.2006